четвртак, 27. октобар 2016.

NAJBITNIJE JE DA FILM BUDE ISKREN, A ONDA S TIM POSTAJE I EMOTIVAN

Sinoć smo imali priliku pre festivala da porazgovaramo sa članom žirija rediteljem Pavlom Vučkovićem koji je pohvalio Front komentarom da ima ,,svežu energiju’’.

Pošto je moto ovogodišnjeg Filmskog fronta Pređi na sledeći level  na kom si ti sad levelu? I na koji način ćeš preći na sledeći level?

Advanced, ali nisam expert. Što se tiče karijere, trudim se svaki dan da pređem na expert nivo posle ima i master, da znaš da nije to vrhunac. Radom, kako drugačije, samousavršavanje.


Za tebe kao člana žirija, ali i reditelja šta ti je važno u filmu? Da li je to neki određen element filma, npr. tema, način pristupa filmu?

Meni je bitno da film na mene ostavi utisak. Da li će to biti vizuelni utisak ili emotivni, emotivni mi je možda najbitniji. Kako bi me emotivno odradio može da ima više aspekata, može da ima dobru priču, glumu ili vizuelni aspekt koji će na emotivnom planu da me dotakne. Uglavnom, suština je emocija i to ako me odradi nije bitan žanr – animacija, igrani; ako vidim da odreagujem na to onda mi je to jedini parametar. Trudim se da ne gledam profesionalno nego da gledam kao publika.


Na koji način očekuješ da učesnici pređu na sledeći level i da pored publike zaintrigiraju i tebe kao člana žirija?

Možda je najbitnije da film bude iskren, a onda će sa tim biti i emotivan. Mislim da svako treba da uradi film iz svog trenutnog nivoa. Ja gledam iz svoje vizure, moj prvi igrani film koji sam radio je film koji odražava moju emotivnu, profesionalnu i životnu zrelost i mislim da svakim novim filmom govori se o nekom svom nivou. Tek sledećim filmom će napraviti korak dalje, to važi i za njih i za mene.


Postoji li nešto što definitivno ne bi voleo da vidiš na Frontu? Neka tema ili slično.

- Ne, ne. Otvoren sam prema svemu i žanru i pristupu temi. Bitno je kako to funkcioniše, bilo da je to iz tračarske rubrike tema ili obrada književnog dela.


Nastao je talas ,,mladih’’ filmova u Srbiji poput Paname, Klipa, Pored mene i sl. koji surovo prikazuju zavisnost omladine od društvenih mreža, propadanje vrednosnog sistema, činjenicu koliko smo ,,sami zajedno’’ uz Fejs, Snepčet, Instagram šta misliš, kako to može da utiče na filmske stvaraoce kao i na publiku?

Mislim da svako vreme ima nekakav pečat i ne mislim da se sad snimaju loši filmovi već da ima više materijala i da je odnos dobrih i loših filmova drugačiji. Mi smo izloženi lošim filmovima zato što ima više ljudi koji se bave filmom i samim tim se menjaju kriterijumi. Recimo 70-tih neko tek kada završi fakultet je mogao da dobije sredstva za radi, a sada može bilo ko da napravi film što je negde i pozitivno. Ono što je negativno je to što se pojavilo mnogo filmova koji su prosečnog kvaliteta i grade standard.
Što se tiče percepcije publike, naravno da se menja. Svaki žanr se menja na određeni način zbog prisustva tehnologije. Recimo, ne možeš ti sad da snimiš triler gde ne mogu nekoga da nađu, ukoliko ima telefon mogu da ga nađu i da je isključen. I to je samo primer kako se tehnologija meša u film, ali postoji velika tema koja uključuje mešanje tehnologije u emotivan život. To je način na koji ,,digitalna blizina’’ stvara jednu emotivnu daljinu.


Ono što me zanima, a čitala sam u jednom od tvojih intervjua jeste što si rekao da grupa ljudi od 16 do 25 godina ne razume ,,Panamu’’ jer ga nije proživela, a meni je to malo čudno jer mi se čini da je baš ta grupa ,,predodređena’’ za tako nešto. Jel to možda bila loša interpretacija tvojih reči, a ako nije može objašnjenje?

Ono što je moj utisak, ženska publika od 18 godina, a muška od 20 može da razume film pošto se film bavi vrstom odnosa koju publika do 18 godina nije mogla da proživi toliko u srednjoj školi. Vrsta odnosa koja je prikazana u ,,Panami’’ postoji tek posle određene emotivne zrelosti pored toga što generalno su uvek postojale i postojaće nesretne ljubavi. Moderno društvo je imalo najveću dilemu u vezi kraja, nisu ga shvatili kao preneseno značenje utopije. Poetika mog krakometražnog filma ,,Minus’’ i zaplet ,,Početka’’ zapravo formiraju ,,Panamu’’.


Film ,,Panama’’ se može povezati sa drugim filmom koji je izašao iste godine ,,Love’’ od Gaspar Noe-a. Izuzev problema digitalnog društva segment ljubavi, nerazumevanja se poklopio u oba filma.

- Pogledao sam ,,Ljubav’’ prošle godine posle ,,Paname’’ i primetio sam da se često dešava da se jedne godine pojavi nekoliko tematika koje su bitne i koje se obrade u više filmova, bez nekakvih kalkulacija. Više su reakcija pojedinaca iz raznih zemalja na jednu situaciju. ,,Ljubav’’ je vrlo slična ,,Panami’’ po suštinskoj priči.


Čitala sam dosta kritika u vezi Paname i jel postoji nešto što je baš uticalo na tvoj dalji način rada ili kritika koja te je, da kažem, pokrenula?

- Na početku sam se dosta bavio kritikama i čitanjima komentara. Bio mi je prvi film tako da sam normalno bio pod stresom kako će ljudi to da prihvate, ali mesec dana od prikazivanja filma postao sam indiferentan. Pod uticajem nejasnoća koje su postojale u filmu shvatio sam da postoje stvari koje su mogle biti drugačije. Nisam se vezao za neku određenu kritiku već sam od svih kritika uzeo negativne stvari koje su se ponavljale i kada sam video da se jedno te isti komentar ponavlja shvatio sam da tu postoji nešto na čemu bih ja mogao da radim. Video sam šta je sabrano, šta bi moglo da bude jasnije i šta nikad ne bih promenio bez obzira šta kritika kaže. Shvatio sam da bi mnogi ljudi želeli da ,,Panama’’ ima konkretan kraj, ali bih pre izbrusio tako da bude svima kristalno jasno da je kraj  namerno uređen, da nije greška i elegantnije bih izveo.


Pročitala sam da si u procesu realizovanja novog filma. Možeš li da sve nas dodatno uputiš o kakvom projektu se radi?

Novi film je potpuno drugačiji žanr od ,,Paname’’, ali ima naravno sličnosti. Najbliža žanrovska odrednica bi bila indie-western ili nezavisni western. Naravno nema kauboja, indijanaca već je savremena priča koja se dešava u Hercegovini i Crnoj Gori. Na neki način po ideji se nastavlja na ,,Panamu’’, ali po žanru i filmskom tretmanu je potpuno drugačije, više će biti narativni i akcioni film. Možda čak i komercijalniji po nekim parametrima. Govori o promenjenoj strukturi stanovništa kako su uglavnom sela naseljena muškarcima i onda je ovaj film u sukobu između modernog društva koji se suočavaju sa jednom sredinom u kojoj nema nijedne žene i koji žive na selu. Kroz taj sukob se priča o tome kako smo mi koji živimo u gradovima na neki način distancirani i uplašeni jedni od drugih.


Šta bi mogao da poručiš nekome ko se bavi i amaterski ili profesionalno filmom u Srbiji?

- Mislim da treba biti uporan i da ne treba da se gleda na to da li se film ceni ili ne ceni u Srbiji. Bez obzira koliko bilo opšte mesto ovo što ću reći – Ako veruješ u nešto i ako guraš neki svoj cilj mislim da uvek možeš da se baviš tim. Ukoliko je iskren pristup i neko to radi iz srca onda će verovatno to da funkcioniše.


Šta bi rekao na kom je levelu Filmski front?

- Pa ne mogu da kažem jer ovo mi je prvi! Dosad mi je odlično, ali nisam još uvek pogledao nijedan film. Ono što sam video jeste da je super, sveža energija.



Нема коментара:

Постави коментар